SKUPŠTINA BIOETIČKOG DRUŠTVA, 2010o

 

o

 

o

 

o

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

SKUPŠTINA BIOETIČKOG DRUŠTVA, 2008

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

DobrodoŠli na stranice BioetiČkog druŠtva u BIH

Suvremeni čovjek drži u rukama moć s kojom je u stanju uništiti planet Zemlju, dakle tlo po kojem hoda i biosferu koja ga okružuje i koje je sastavni dio. Ta moć razara granice čovjekovih mogućnosti i kontrole. Pitanje o sadašnjem preživljavanju čovječanstva nameće se sa svom etičkom urgentnošću. Ima li se pritom na umu činjenica da ispod stojeće ideje moći počivaju epohalni problemi povezani s nekontroliranim iskorištavanjem prirodnih bogatstava, s iskorištavanjem cijelih ekosustava, sa svakodnevnim istrebljivanjem živih vrsta, s već danas nesagledivim posljedicama od neumjerena zagađivanja prirode i okoliša, onda postaje jasno da ideju o preživljavanju čovječanstva u sadašnjosti nije moguće odvojiti od preživljavanja čovječanstva u budućnosti. Povijesna perspektiva nastanka i razvoja bioetike otkriva upravo buđenje etičke svijesti u novonastalim civilizacijskim okolnostima u kojima su prijetnje od samouništenja postale realnost, kao i prijetnje od srozavanja čovjeka i svega specifično ljudskog u njemu na običan materijal za eksperimentiranje, manipuliranje, eksploatiranje i uništavanje. Pored svih hvale vrijednih otkrića i dostignuća koja su nesumnjivo poboljšala svekoliku kvalitetu življenja, ipak nije moguće zanijekati činjenicu da je najveća žrtva znanstveno-tehničkog pothvata postao upravo čovjek. Ideja bioetike kao jedne nove znanosti o preživljavanju ili ideja bioetike kao interdisciplinarnog foruma za rješavanje gorućih etičkih i moralnih pitanja prouzročenih biomedicinskom i uopće znanstveno-tehničkom djelatnošću ostaju i dalje dva glavna idejna okvira koja od samih početaka utiru put bioetickom pothvatu, shvaćenom kao civilizacijski odgovor na prijetnje od samouništenja i na potpuno tehničko ovladavanje životom, najprije u oblicima širenja čovjekova gospodarenja nad prirodom, a zatim u sve sofisticiranijim oblicima širenja čovjekova gospodarenja nad drugim, osobito ranjivijim i slabijim čovjekom.

ŠTA JE TO BIOETIKA

U literaturi se termin bioetika pojavio prije četrdesetak godina, točnije 1970. godine, zaslugom onkologa Van Rensselaera Pottera. Potpuno je jasno da je termin bioetika složenica u kojoj prvi dio «bios» upucuje na biomedicinske znanosti, a drugi «etika» na etiku koja govori o zadnjem smislu čovjekova ispravnog vladanja. W. Reich daje dvije različite definicije bioetike, u dva izdanja Encyclopedia of Bioethics. U izdanju iz 1978. godine definira bioetiku kao sustavno proučavanje ljudskog ponašanja na polju znanosti o životu i skrbi za zdravlje, ukoliko je ispitivano u svjetlu moralnih vrednota i načela. U drugom izdanju bioetičke enciklopedije, 1995. godine, Reich proširuje definiciju bioetike: ona je sustavno proučavanje moralnih dimenzija – uključujući moralno gledanje, odluke, ponašanje i odgovorno držanje – znanosti o životu i skrbi za zdravlje, primjenjujući različite etičke metodologije s interdisciplinarnom impostacijom. Nastanak i širenje bioetike zapravo je buđenje etičke svijesti u novonastalim civilizacijskim okolnostima u kojima su prijetnje od samouništenja postale realnost, kao i prijetnje od srozavanja čovjeka i svega specifično ljudskoga u njemu na običan materijal za eksperimentiranje, manipuliranje, eksperimentiranje i uništavanje. Suvremeni čovjek drži u rukama moć s kojom je u stanju uništiti plavi planet Zemlju, dakle tlo po kojemu hoda i biosferu koja ga okružuje i koje je sastavni dio. Pred pitanjem o eventualnom izmicanju zdravorazumskoj kontroli nuklearne moći zastaje dah. O mogućnostima kontrole razornog biološkog oružja zastaje pamet. Utoliko se pitanje o sadašnjem preživljavanju čovječanstva nameće sa svom etičkom urgentnošću. Ako se pritom ima na umu činjenica da ispod ideje moći počivaju epohalni problemi povezani s nekontroliranim iskorištavanjem prirodnih bogatstva, s uništavanjem cijelih ekosustava, sa svakodnevnim istrebljivanjem živih vrsta, s već danas nesagledivim posljedicama od neumjerena zagađivanja prirode i okoliša, dakle atmosfere, hidrosfere, geosfere i biosfere, onda postaje jasno da ideju o preživljavanju čovječanstva u sadašnjosti nije moguće odvojiti od preživljavanja čovječanstva u budućnosti. Ta sudbonosna pitanja u njihovu širokom spektru, od biomedicinskih do ekoloških i općecivilizacijskih, moguće je doduše registrirati u vidokrugu pojedinih znanstvenih disciplina ili pak u izvanznastvenim područjima. Međutim, mnogostrukost njihova aspekta moguće je cjelovito sagledati samo u zajedničkom integriranom horizontu u koji sa svojim posebnim perspektivama ulaze razne discipline (teologija, filozofija, medicina, ekologija, itd.). Utoliko bioetiku treba shvatiti kao integrativnu disciplinu u koju ravnopravno ulaze najrazličitije perspektive da bi se u njihovoj interakciji i dijalogu o konkretnim problemima uspostavio zajednički horizont njihovog svestranog sagledavanja i rješavanja. Sve je to dovelo, nakon nastanka bioetike, do njezinog brzog širenja: osnivanje centara bioetike po čitavom svijetu i pojavljivanjem, u razmaku od desetak godina, dviju Enciklopedija bioetike (1978. i 1995. godine). U sklopu 1. Bioetičkog foruma za jugoistočnu Europu, koji je održan u lipnju 2005. godine na Malom Lošinju pokrenuta je inicijativa za održavanje prvog bioetičkog simpozija u BiH, te za osnivanje bioetičkog društva u Bosni i Hercegovini, kakva postoje u većini europskih zemalja. Franjevacka teologija prihvatila je organiziranje međunarodnog bioetičkog simpozija. Ideju je podržao FONDEKO (Udruženje za podsticanje održivog razvoja i kvalitete života). U istom je krugu prihvaćena i podupirana inicijativa za osnivanje Bioetičkog drustva u BiH. Ono je i osnovano 01. travnja 2006. godine, drugog dana održavanja prvog međunarodnog bioetičkog simpozija u BiH. Razlozi koji su nas naveli na osnivanje Bioetičkog društva u BiH isti su oni koji su doveli do nastanka bioetike. Bioetika je naime nastala kao intelektualni odgovor na globalne izazove našega vremena i formirala se kao novo područje u kojem je moguće tražiti orijentaciju u zaoštrenim moralnim i povijesnim dilemama koje nameću razvojni trendovi i postignuća suvremene znanstveno-tehnološke civilizacije, o čemu smo gore govorili. Dakako da se problemi suvremene civilizacije kojima se bavi bioetika očituju i u prirodnim, društvenim i kulturnim okvirima Bosne i Hercegovine, ponekad i na potencirani način. Međutim, pristup tim problemima bio je uglavnom jednostran, jer su oni bili razmatrani u svojim izdvojenim aspektima, kao medicinski, biomedicinski, prirodoznanstveni, ekološki, teološki, filozofski, pravni, politički i dr. problemi. Stoga se i pojavila potreba za osnivanjem Bioetičkog društva u BiH, koje bi trebalo omogućiti objedinjavanje tih izdvojenih aspekata i stvoriti institucionalni okvir za cjelovit pristup i integrativnu raspravu o navedenim problemima. U tome se sastoji temeljna programska zadaća, ali i posebna kulturna misija Bioetičkog društva u Bosni i Hercegovini. Zadaća je Bioetičkog društva BiH (kako je to sadržano u Statutu Društva) održavanje svake druge godine bioetičkog simpozija i po mogućnosti što češće održavanje bioetičkih tribina. Budući da je bioetika po svojoj naravi složena i slojevita, te ne označava samo interdisciplinarno znanstveno područje, nego podrazumijeva i određeni društveni senzibilitet kao i razvijene institucionalne oblike, o konstituiranoj bioetici u određenoj zemlji može se govoriti samo ako su razvijeni svi navedeni elementi. Stoga se može zaključiti da je osnivanje Bioetičkog društva i održavanje simpozija i bioetičkih tribina zatvoren krug pretpostavki potrebnih za konstituiranje bioetike u svim njezinim elementima. Održavanje bioetičkih tribina ima za cilj senzibilizirati nase društvo za bioeticke probleme. Mi smo mala zemlja pa se teško možemo «mjeriti» s europskim dostignućima na području znanosti. Pa ipak, kada je, prije nešto više od dvije godine, na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, organiziran i održan prvi međunarodni bioetički simpozij u BiH, kojom prigodom je osnovano i Bioetičko društvo u BiH, postavljene su pretpostavke za konstituiranje bioetike u BiH. Novoosnovano Bioetičko društvo postalo je nedugo potom ne samo prisutno nego i vrlo prepoznatljivo na svim bioetičkim konferencijama koje se održavaju u okviru Jugoistočne Europe. To su jasni znakovi da je nastupila nova «bioetička epoha» i na ovim prostorima. Što se tiče učenika, tj. onih koje treba bioetički poučavati, kako na općoj (društvo općenito), tako i na specifičnoj razini (zdravstveni radnici), teško bismo mogli reći ista pozitivno za aktualno stanje u Bosni i Hercegovini. Pregledavajući programe fakulteta na kojim bi se očekivalo da postoji predmet bioetika (medicinski, farmaceutski, pravni, filozofski, teoloski fakultet), taj predmet postoji samo na nekim teološkim učilištima. Na nekim od navedenih fakulteta su, kako kažu, tek u fazi razmišljanja o njegovom uvođenju. Tako se prošle godine na medicinskom fakultetu organizirala nastava iz bioetike za kandidate postdiplomskog studija u cijoj izvedbi i sam sudjelujem. To ne znači da se neka bioetička pitanja ne obrađuju u okviru drugih predmeta (npr. medicinska etika).